Helen Keler – žena koja je pobedila tišinu i tamu

Foto: socialism.com
Komunikacija u zdravstvu je proces razmene informacija, između medicinskog osoblja, pacijenata i njihovih porodica, koji je ključan za kvalitetnu negu i lečenje. Obuhvata kako verbalne, tako i neverbalne načine komunikacije, a njen cilj je izgradnja zajedničkog razumevanja i izgradnja poverenja, što direktno utiče na ishode lečenja i zadovoljstvo pacijenata. Ta komunikacija može da bude otežana usled različitih faktora. U istoriji medicine postoji jedinstven slučaj koji je izazvao čudo i divljenje širom sveta, a to je slučaj Helen Keler. Žena koja je uz pomoć svoje volje i negovatelja postigla ono što se do tada činilo nemogućim.
Helen Keler rođena je 27 juna 1880. godine mestu Taskambija u Alabami. Sa 19 meseci Helen je obolela od nepoznate bolesti. Mnogi lekari su davali različite dijagnoze, ali veruje se da je obolela od meningitisa, što je za posledicu ostavilo trajno slepilo i nagluvost. Do sedme godine imala više od 60 kućnih znakova za komunikaciju sa svojom porodicom i mogla je da razlikuje ljude po vibraciji njihovih koraka. Sve se promenilo kada je dobila negovateljicu, Eni Mensfild Saliven, koja je postigla ono što do tada nije uspelo Heleninim lekarima.

Uloga nege u razvoju komunikacije na primeru Helen Keler
Helenin put do ozdravljenja nije bio lak, jer nije htela da sarađuje. Često je imala napade besa. Bacala je predmete, udarala je rukama i nogama po podu, povlačila je ljude za ruke da bi dobila ono što želi, jer na drugi način nije znala da pokaže, imitirala je što je osetila dodirom na licu ili rukama drugih, jer nije razumela značenje. Negovateljica Eni je koristila taktilne metode komunikacije, tako što bi joj pisala reči na dlan ruke i podsticala je na samostalnost u obavljanju osnovnih svakodnevnih aktivnosti od hranjena do oblačenja. Prva reč koja je zadata Helen bila je „lutka“ koju je dobila na poklon od Eni.
Helen se u početku mučila sa lekcijama, jer nije mogla da shvati da svaki predmet ima reč koja ga identifikuje. Sve se činilo beznadežno, dok se jednog dana nije desilo ,,čudo“. Helen je shvatila da pokreti koje je njena učiteljica pravila na dlanu, dok ju je hladnom vodom polivala ruku simbolizuje reč „voda“. U tom trenutku pojavio se „ključ iz tame prema svetlost“. Sa tim ključem otvorila je svoj pun potencijal, koji do tada nije bila svesna da poseduje.

Uticaj adekvatne nege na stručno obrazovanje i samostalnost
Helen je sa tim potencijalom postigla dosta toga. Tako je naučila Brajeva slova i na taj način je bila u mogućnosti da piše. Završila je osnovnu školu i gimnaziju, a kasnije je diplomirala književnost i istoriju na koledžu Redklif 1904. godine. Postala je prva gluvonema osoba koja je stekla univerzitetsku diplomu. Tokom života napisala je četrnaest knjiga i brojne članke o kojima je govorila o obrazovanju, ravnopravnosti i pravima osoba sa invaliditetom.
Putovala je po svetu, držala je predavanja i postala glasnogovornica Američke fondacije za slepe. Takođe dobila je mnoge nagrade među kojima i Predsedničku medalju slobode 1964. godine, jednu od najvećih američkih počasti. Bila je i aktivna i u borbi za ženska prava, radnička prava i mir u svetu. Podržavala je istraživanja u oblasti prevencije slepoće i poboljšanja zdravstvene nege posebno za decu. Iako je u kasnijem životu imala zdravstvenih problema, jer je doživela moždani udar, ostala je aktivna sve do smrti 1968 godine.
Zaključak
Razvoj samostalnosti u komunikaciji predstavlja jedan od najvažnijih ciljeva u radu sa osobama koje imaju višestruke senzorne poteškoće. Medicinska i negovateljska podrška kod osoba sa senzornim invaliditetima ne svodi se samo na fizičku pomoć. Ona uključuje i emocioalnu podršku, motivaciju i stvaranje sigurnosnog okruženja u kome osoba može da istražuje i uči. Slučaj Helen Keler jasno pokazuje da je uloga nege mnogo šira od brige o fizičkom zdravlju. Nega, kada je strpljiva, prilagođena i vođena empatijom, može da bude most između sveta tišine i izolacije i sveta samostalnosti, izražavanja i punopravnog života u društvu. Samostalnost u komunikaciji nije samo individualni uspeh osobe, već i dokaz da pravilna podrška i posvećen rad negovatelja mogu da promene život i otvore vrata do sveta mogućnosti.

Nemanja Đerić, rođen 23.08.2000. godine u opštini Milići, Republika Srpska. Osnovnu i srednju školu završio u Sokocu. Diplomirao 2023. godine na Medicinskom fakultetu Foča Univerziteta u istočnom Sarajevu i stekao zvanje Diplomiranog medicinara zdravstvene nege. Tokom, ali i nakon studija, aktivno učestvuje u naučnim skupovima sestrinstva, gdje izlaže tri stručna rada pod nazivom „Zainteresovanost studenata zdravstvene nege o istraživačkom radu“, „Zdravstvena nega pacijenata sa shizofrenijom“ i “ Mentalno zdravlje zdravstvenih radnika“ za šta dobija priznanja i sertifikate.